BEOGRAD

Naš posao je da čuvamo Beograđane, zato nam je Nagrada grada Beograda najdraža. To nam je podstrek da nastavimo sa radom i budemo još bolji“ kaže Stepa Živanović, zapovjednik Vatrogasnog bataljona Voždovac, koji je nedavno dobio nagradu „Svetislav Stojanović“. Istu nagradu u pojedinačnoj kategoriji dobio je Dejan Bukarica, vatrogasac iz jedinice Zemun, koji je prošle godine iz oko 30 metara dubokog bunara izvukao djevojku i tako joj spasio život.

Tokom prošle godine vatrogasci voždovačkog bataljona učestvovali su u 1.047 intervencija. Najčešće su gasili požare u stanovima i podrumima, a kako kažu, najteže je ugasiti šumske požare, jer se najbrže šire.



- Posebno su teške intervencije u prometnim nezgodama, a za same vatrogasce je najteže kad ima nastradalih. Problem je i kad za neke zgrade ne postoje „operativne karte“, pa ne znamo gdje su ulazi i izlazi za evakuaciju, niti da li nam trebaju posebna sredstva za gašenje. Sa druge strane, imamo i, uslovno rečeno, zanimljive intervencije poput spašavanja gospođe koja se popela na drvo kako bi spasila mačku - objašnjava Živanović uz osmjeh, koji 18 godina radi u vatrogasnoj službi, a prije nekoliko mjeseci je unapređen u zapovjednika bataljona. On zapovjeda bataljonom od 106 vatrogasaca, a od njih je veći samo bataljon sa Zvezdare. Kako kaže, tokom akcije nema mjesta za strah tako da tek kasnije kroz razgovor shvate koliko je neka situacija bila opasna.Da bi uvijek bili spremni pomoći, momci vježbaju i kad nema vatre.

- Subotom obilazimo visoke zgrade, mjerimo vrijeme koje nam je potrebno da stignemo do njih. Zatim odredimo recimo stan na 10. katu, a onda vježbamo kao da je „požar u toku“. Dio našeg posla predstavlja i edukacija stanara, koji nisu mnogo zainteresirani naučiti kako se zaštititi od požara. Na zakazani sastanak, uglavnom dođe samo predsjednik Skupštine stanara - priča Saša Marjanović, zapovjednik odjeljenja.

Dok objašnjavaju kako obično izgleda jedan njihov radni dan, vatrogasci kažu da u zapaljene stanove uglavnom ulaze na vrata, pa im veliki problem predstavlja ako su ona sigurnosna. Onda se moraju spuštati sa krova ili stana iznad zapaljenog, i uči kroz terasu ili prozor.
- Ljudi različito reagiraju na nas. Neki nas dočekaju sretni što smo stigli, dok drugi gunđaju da nam je trebalo mnogo vremena i da to sigurno može brže. Kao da smo Supermeni, a pri tom, naše kretanje umnogome diktiraju prometne gužve - priča Marjanović i dodaje da im se uvijek obraduju djeca. Sa njima se posebno druže na satovima edukacije u vrtićima, a mališani ih obasipaju pitanjima uzvikujući da će i oni jednog dana biti vatrogasci.

Za uspjeh koji je potvrđen Nagradom grada Beograda, hrabri vatrogasci sa Voždovaca „najviše krive“ prijateljstvo. Prijateljstvo razvijeno kroz zajedničke sportske aktivnosti i „roštiljanja“, pomaže im u poslu, „jer je neophodno povjerenje u kolegu s kojim ulaziš u vatru“.
Kad je prošle godine spasio djevojku iz bunara u Vrčinu, i Dejan Bukarica (35) je bio član upravo Vatrogasnog bataljona Voždovac. Sada je zapovjednik Odjeljenja vatrogasne jedinice Zemun i takođe dobitnik Nagrade grada Beograda „Svetislav Stojanović“.

- Tu akciju smo izveli na dan otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu, 8. kolovoza prošle godine. Djevojku smo izvukli iz bunara dubokog 34 metra, na čijem dnu je provela oko sat vremena. Izvlačenje je bilo veoma teško, ipak sve se dobro završilo - sjeća se Bukarica. Ovaj hrabri čovjek je već 10 godina vatrogasac i učestvovao je u 356 intervencija. Kao svaki vatrogasac, i on voli svoj posao i nada se da će ova nagrada doprinjeti da se njegova profesija više cijeni. Blic